Zgrada Samoborskog muzeja (dvorac Livadić).
Jedna od luneta u prizemnom hodniku Samoborskog muzeja; studentice proučavaju oštećenost zidnog oslika (foto: N. Pološki 2025.).
Promatranje oštećenja pod kosim svjetlom (foto: N. Pološki 2025.).
Jedna od luneta u prizemnom hodniku Samoborskog muzeja; studentice opisuju oštećenja ispunjavanjem zadanog obrasca (foto: N. Pološki 2025.).
Terenska nastava u Samoboru
Studenti su provodili istraživanje zatečenog stanja zidnih slika u Samoborskom muzeju (06. 05. 2025.)
U okviru nastave iz kolegija Konzerviranje i restauriranje zidnih slika I, u organizaciji i uz vodstvo nastavnice prof. mr. art. Neve Pološki, studentice su provodile istraživanja zatečenog stanja zidnih slika koje se nalaze u zgradi Samoborskog muzeja. Jednodnevnoj terenskoj nastavi prisustvovale su studentice 3. godine slikarskog usmjerenja OKIRU; Lara Crvenka, Lucija Ćurković, Iva Petak, Mara Simanić, Ela Sekušak i Elizabeta Tišljar. U organizaciji terenske nastave sudjelovali su djelatnici Muzeja te konz.-rest. Lejla Košćević.
Zgrada Samoborskog muzeja (nekadašnji dvorac Livadić) nalazi se u centru grada, zapadno od glavnog Trga kralja Tomislava. Na katastarskim kartama ucrtana je godine 1764. kao posjed pl. Kralića. Zgrada je često mijenjala vlasnike, od kojih je najpoznatiji bio Ferdo Livadić, član Ilirskog pokreta i kompozitor, po kojem se dvorac i danas često naziva. Godine 1883. Ivan pl. Francisci, jedan od niza vlasnika dvorca, temeljito ga uređuje. Tom je prilikom najvjerojatnije oslikan svod današnje muzejske suvenirnice (desno od ulaznog portala) koja je nekoć bila blagovaonica, dok je 1897. godine oslikan prizemni hodnik. Godine 1948. u zgrada je preuređena u gradski muzej.
Istraživanja su se odnosila na zidni oslik u prizemnom hodniku, točnije na dvije lunete od njih ukupno 13. Lunete donose žanr scene, a autor je po svemu sudeći Marko Antonini (Gemona, Italija, 7. 9. 1849. — Zagreb, 26. 5. 1937.). Antonini se navodno školovao na Accademia delle Belle Arti u Rimu, a u Hrvatsku ga je 1875. doveo grof A. Nugent da mu obnovi stropne i zidne slike dvoraca u Oroslavlju i Trsatu. Oslikao je oko 100 (prema nekim podacima i do 200) crkava i kapela u Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, Dalmaciji i Bosni. Njegov slikarski domet najbolje ocrtavaju upravo kompozicije u hodniku Samoborskog muzeja iz 1897. godine.
U svrhu vježbe kroz koju su studentice upoznate s jednim segmentom istraživanja zatečenog stanja zidnih slika, odabrane su dvije najoštećenije lunete. Studentice su pažljivim pregledom oslika pod direktnim i kosim svjetlom te provedbom perkusijskog testa ustanovile kakva su oštećenja prisutna na svakoj luneti. Ispunjavanjem zadanog obrasca, svako pojedino oštećenje je imenovano, opisano, pretpostavljen je uzrok te je okvirno određena njegova rasprostranjenost. Oštećenja su također zasebno fotografirana kako bi se konačno svi in situ prikupljeni podaci računalno obradili te sistematizirali u obliku kataloga odnosno tzv. rječnika oštećenja. Izrada rječnika oštećenja važan je korak pri dokumentaciji zatečenog stanja umjetnine jer omogućava izradu grafičke dokumentacije kojom se vizualno, jasno komunicira obujam oštećenosti, a ujedno i problemi kojima valja pristupiti pri planiranju konzervatorsko-restauratorskih zahvata.