Crkva Uznesenja Marijina u Remetama (lađa), viši konz.-rest. M. Jelenčić (HRZ) studentima opisuje stanje Rangerovim zidnih slika te probleme vezane uz prodor vlage (foto: N. Pološki 2025.).
Viši konz.-rest. M. Jelenčić osvrće se na probleme statičke sanacije građevine i istovremeno očuvanje zidnih slika (foto: N. Pološki, 2025.).
Studenti i M. Jelenčić pred Rangerovim slikama na samom ulazu u crkvu, pod pjevalištem (foto: N. Pološki, 2025.).
Terenska nastava u Zagrebu – Remete i Nova Ves
Studenti su upoznati s recentnim istraživanjima i zahvatima kroz izlaganja stručnjaka, u crkvi sv. Uznesenja Marijina u Remetama te Ivana Krstitelja na Novoj Vesi (ožujak i travanj 2025.)
U okviru nastave iz kolegija Uvod u Konzerviranje i restauriranje (3. god. OKIRU, R/S i R/K), u organizaciji i uz vodstvo nastavnice prof. mr. art. Neve Pološki, studenti su u ožujku i travnju (26. 03. i 09. 04. 2025.) posjetili dvije zagrebačke crkve s reprezentativnim primjerima baroknih zidnih slika. Na prvom lokalitetu terenskoj nastavi pridružile su se studentice 4. godine slikarskog usmjerenja.
Naš prvi cilj bila je župna crkva Uznesenja Marijina u Remetama, čiju je unutrašnjost između 1745. i 1747. godine oslikao barokni fresko slikar Ivan Krstitelj Ranger (Götzens, Tirol 19. lipnja 1700. - Lepoglava 27. siječnja 1753.). Provevši veći dio svog života u Hrvatskoj, Rangerova ostvarenja smatraju se najkvalitetnijim primjerima baroknog zidnog slikarstva na našem tlu. Njegove freske u Remetama ostale su fragmentarno očuvane na zidovima crkvene lađe, dok su oslikani svodovi u povijesnim zagrebačkim potresima urušeni. U većem obujmu sačuvane su u svetištu, a najreprezentativniji opus nalazi se na svodu i zidovima ulaznoga dijela crkve gdje se nalaze medaljoni s prikazama čuda Majke Božje Remetske. Nakon velikog potresa 1880. crkva je obnovljena 1882. godine pod nadzorom Hermanna Bollea, o čemu također svjedoče onovremeni zidni oslici.
Razgledavanje crkve organizirano je uz vodstvo kolege iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, višeg konz.-rest. Miroslava Jelenčića, koji nas je upoznao sa stanjem građevine i oslika stradalih u potresima 2020. godine. Nakon pregleda vanjštine čiji izgled svjedoči o recentnim zahvatima u svrhu statičke sanacije građevine, uputio nas je u problematiku vezanu uz očuvanje samih zidnih slika, primarno vezano uz prodor vlage. Konačno smo zastali pred izlazom, pod pjevalištem, komentirajući i diveći se Rangerovom slikarskom i tehničkom umijeću.
Drugi lokalitet kojeg smo posjetili bila je župna crkva sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi. Zidne slike u pripadajućoj kapeli sv. Križa dovršene su 1787. g., u svetištu crkve 1792. g., a u oba se slučaja pripisuju Lerchingerovom krugu (Anton Jožef Lerhinger, oko 1720. g. – nakon 1787. g.). Zidne slike u lađi krajem 19. st. naslikao je Marko Antonini (Gemona, Italija, 7. 9. 1849. — Zagreb, 26. 5. 1937.). Nakon Rangera, Lerhinger se smatra sljedećim velikim baroknim slikarom u hrvatskoj, koji nam je također u nasljeđe ostavio brojna značajna ostvarenja.
U crkvi smo se sastali s konzervatorima-restauratorima (Gilda, obrt za restauriranje i dizajn), koji su trenutno izvodili konz.-rest. zahvate u kapeli sv. Križa te u glavom brodu, na samom ulazu u crkvu. Uputili su nas u recentna istraživanja i radove, također potaknute potresima iz 2020. godine. U kapeli smo se duže zadržali proučavajući izvedbene tehnike, uz kratko izlaganje višeg asistenta Ivana Vanje Martinovića koji se datom tematikom u ovoj crkvi bavio unazad nekoliko mjeseci. Zbog dostupnosti oslika u razini očišta, lako su se mogle razaznati tehničke karakteristike baroknog zidnog slikarstva koje nam otkrivaju na koji su način majstori stvarali, točnije gradili sliku, krenuvši od običnog, opečnoga zida.